Procjena uticaja na okoliš regulisana je Direktivom 2014/52/EC.

Glavni principi procjene uticaja na okoliš glase:

• Uticaji na okoliš se moraju uzeti u obzir u najranijoj mogućoj fazi u svim postupcima ili procesima tehničkog planiranja i donošenja odluka;
• Građevinsku dozvolu ili odobrenje za izvođenje projekta, za javne i privatne projekte koji bi mogli imati značajne uticaje na okoliš, trebalo bi izdati tek nakon što se sprovede PUO;
• PUO se mora sprovesti na osnovu odgovarajućih  informacija koje je dao nosilac projekta i koje mogu dopuniti nadležni organi ili javnost.

Procjena uticaja na okoliš se izrađuje u cilju zaštite okoliša i zdravlja ljudi, kako bi se doprinjelo poboljšanju stanja okoliša, i time dalje, zdravlju ljudi, kako bi se kroz održivost biodiverziteta omogućio opstanak staništa i vrsta, i kako bi se zaštitio reproduktivni kapacitet ekosistema. Time se zapravo osigurava i održivo korištenje prirodnih resursa.

Neophodno je usklađeno, odnosno zajedničko djelovanje na ovom polju, kako bi se poboljšala primena procjene uticaja na okoliš, smanjila administrativna složenost i povećala ekonomska efikasnost. Ukoliko postoji obaveza sprovođenja, na primjer ocjene prihvatljivosti, potrebno je predvidjeti usklađene i/ili zajedničke postupke kojima se ispunjavaju zahtjevi Direktive o staništima i Direktive o zaštiti ptica (osnova je mreža NATURA 2000 i visok standard očuvanja prirode za sve države članice EU).

U proteklih 25 godina, Direktiva o procjeni uticaja na okoliš se promijenila u manjem obimu, dok su se politički i pravni okvir, kao i tehnički aspekt, bitno promijjenili. Kako bi se novonastale promjene adekvatno ispunile, potrebno je:

• otkloniti identifikovane probleme i nedostatke, u smislu poboljšanja kvaliteta, pojednostavljenje  postupka, osigurati objektivnost nadležnih organa, razumni vremenski rokovi ne kraći od 30 dana, osnivanje zajedničkog  tijela/komisije za prekogranične projekte, uzeti u obzir klimatske promjene kao važan element u postupcima procjene i donošenju odluka;
• uskladiti sa principima „pametne regulative”, odnosno izbjeći dupliranje postupka koristeći relevantne informacije koje su dostupne kroz sprovođenje drugih postupaka na temelju zakonodavstva EU;
• uskladiti Direktivu sa  primjerima presuda Evropskog suda.

Bosna i Hercegovina nema zakon o zaštiti okoliša na državnoj razini.

Zakoni o zaštiti okoliša u Federaciji Bosna i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko distriktu Bosne i Hercegovine bili visoko usklađeni kada su slični paketi od šest paralelnih zakona u oblasti okoliša usvojeni početkom 2000-ih. Međutim, toliki stepen usklađenosti zakonodavstva o okolišu više nije slučaj.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, donesen je novi krovni Zakon o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, br. 15/21) koji regulira pitanja zaštite okoliša. Zakon je izmijenjen i dopunjen i u velikoj mjeri ugrađene su odredbe četiri EU direktive i jedne uredbe:

• SEA direktiva –Direktiva o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš
• EIA direktiva – Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš
• IED direktiva – Direktiva o industrijskim emisijama
• SEVESO III direktiva –Direktiva za prevenciju većih nesreća
• EMAS20 – Uredba EU o sistemu eko-označavanja i sistemu okolišnog upravljanja i nezavisnog ocjenjivanja.

U Republici Srpskoj, u 2012. godini usvojen je novi Zakon o zaštiti životne sredine (Sl. glasnik RS, br. 71/12 i 79/15), u kojem su 2015. godine izmijenjene odredbe o procjeni utjecaja na okoliš i okolišnim dozvolama. Glavna poboljšanja koja je donio novi zakon odnose se na stratešku procjenu utjecaja na životnu sredinu (SPUŽS), koja je sada pokrivena posebnim poglavljem. Također, novi zakon ima razrađenije odredbe o okolišnim dozvolama i eko-označavanju. Odredbe o pristupu informacijama o životnoj sredini i sudjelovanju javnosti su unaprijeđene. Ipak, i dalje postoje izazovi u provedbi odredbi o SPUŽS i procjeni utjecaja na životnu sredinu (PUŽS).

U Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, zakon koji regulira pitanja zaštite okoliša/životne sredine je Zakon o zaštiti životne sredine (Sl. glasnik BD, br. 24/04, 1/05 19/07 i 9/09). Od 2009. godine nije bilo izmjena i dopuna ovog zakona.

Iako je procjena utjecaja na okoliš/životnu sredinu široko rasprostranjena u postupku izdavanja okolišnih/ekoloških dozvola i u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj i u Brčko distriktu, potrebna su značajna poboljšanja u smislu sudjelovanja javnosti u procesu procjene, bolje javne dostupnost informacija o procjeni utjecaja na okoliš/životnu sredinu i izdavanju okolišnih/ekoloških dozvola, poštivanju rokova komunikacije te opravdanosti odluka donesenih na temelju kvalitete procjene utjecaja na okoliš i okolišnih dozvola.

Direktiva EU o procjeni uticaja pojedinih javnih i privatnih projekata na okoliš (Direktiva o PUO) još uvijek nije u potpunosti prenesena u zakonodavstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta. Najveći nedostaci odnose se na odredbe kojima se od nadležnih institucija zahtijeva da osiguraju slobodan pristup informacijama i učešće javnosti u procesu odlučivanja o PUO te na odredbe kojima se zahtijeva osiguranje učešća javnosti u procesu konzultacija od rane faze razvoja projekta. Dodatno, u Bosni i Hercegovini ne postoji dovoljno razvijena kultura učešća u javnim raspravama, jer stanovništvo nije dovoljno educirano o pravima i načinima učešća.

Osim toga, nije utvrđena jasna veza između zaključaka studija o procjeni utjecaja na okoliš i uvjeta dozvole. Javno dostupna baza podataka o okolišnim/ekološkim dozvolama i povezanim procjenama utjecaja na okoliš u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko distriktu omogućila bi nadležnim vlastima i zainteresiranim stranama praćenje postupka izdavanja dozvola i procjene utjecaja na okoliš.

Strateška procena uticaja na okoliš regulisana je Direktivom 2001/42/EC.

Ciljevi Strateške procjene uticaja na okoliš su:

• osigurati  visok stepen zaštite okoliša i poboljšati učešće nadležnih institucija i javnosti u procesima strateškog planiranja;
• doprinjeti uključivanju pitanja okoliša u izradu i usvajanje SPP sa ciljem poboljšanja kvaliteta/obima ključnih informacija u procesima donošenja odluka;
• osigurati da se za određene SPP koji bi mogli imati značajne efekte na okoliš sprovede Strateška procena uticaja na okoliš (SPUOS) sa ciljem podsticanja održivog razvoja;
• osigurati učešće nadležnih institucija i javnosti drugih zemalja u slučaju prekograničnih uticaja SPP.

Identifikovani su i ključni izazovi: nedostatak interesa i kapaciteta, preopširno korištenje SPUO, samo formalno odrađen postupak bez stvarnih rezultata, ograničen pristup prilikom razmatranja varijantnih rješenja, nizak kvalitet analiza i nedovoljna kontrola kvaliteta, što može dovesti u pitanje rezultate i zaključke SPUO.

Bosna i Hercegovina je 2017. postala stranka Protokola o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (SEA Protokol).

U Federaciji Bosne i Hercegovine primjenu SPO regulira Zakon o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, br. 15/21). Pregledom baze Službenih listova u kantonima i Federaciji Bosne i Hercegovine, ustanovljeno je pet odluka o pokretanju postupka vršenja SPO u Kantonu Sarajevo, te dvije odluke o usvajanju SPO za Planove upravljanja vodama vodnog područja rijeke Save i Jadranskog mora. U ostalim kantonima nije ustanovljeno provođenje procedure SPO.

U Republici Srpskoj SPUO je regulirana poglavljem VII Zakona o zaštiti životne sredine (Sl. glasnik RS, br. 71/12 i 79/15), Pravilnikom o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumima za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu (Sl. glasnik RS, br. 124/12) i Uputstvom o sadržaju studije uticaja na životnu sredinu (Sl. glasnik RS, br.108/13). Popis sektora u kojima se mora provesti analiza utjecaja na okoliš odgovara popisu Protokola o strateškoj procjeni utjecaja na životnu sredinu. Zakon nalaže da izvještaj mora sadržavati dio koji se odnosi na javne konzultacije. Na snazi su i odredbe o nadgledanju utjecaja usvojenih planova i programa. Praznine u pravnom okviru odnose se na nedostatak zahtjeva za pribavljanjem mišljenja zdravstvenih tijela i potrebu jačanja odredaba o sudjelovanju javnosti i konzultacijama. U pogledu praktične primjene procesa SPUO, Republika Srpska ima opsežnije iskustvo, iako je to iskustvo u najvećoj mjeri ograničeno na prostorne planske dokumente. U 2019. izrađena je SPUO za Plan upravljanja otpadom Republike Srpske.

U Brčko distriktu, samo jedan član Zakon o zaštiti životne sredine (Sl. glasnik BD, br. 24/04, 1/05 19/07 i 9/09) propisuje potrebu izrade SPUO. Ovaj član ne navodi aktivnosti/područja koja mogu biti podložna postupku SPUO i ne definira korake i postupke SPUO. U Brčko distriktu do sada nije urađena niti jedna SPUO.